Uvek mi bude nesto tesko oko nove godine. Prosto zapadnem u ono nesto crno lepljivo i dzabe se cupam. Jos vise je po meni. Pre cetiri godine sam bila u sok sobi za NG. Zatrudnela vantelesno pa zbog hiperstimulacije zavrsila na odeljenju sok sobe gde niko tako trudnu nije hteo da me gleda dok nismo nasli vezu. Posle mi vadili vodu iz pluca snimali rengenom a ja sam se sve vreme drzala za stomak i pricala bebama da ce biti dobro. I bilo je na kraju. Al tih mesec dana nove godine, Bozica i Srpske ove godine bas i nije. Jos sam sve molila da mi ne dolaze u posetu posto sam ja prilicno jaka i mogu sve to sama.
Sledecu NG sam cekala sa blizancima od tri meseca. Moj bivsi je izasao posto je stvarno glupo da oboje sedimo kuci kad jedan moze napolje. Tako je rekao. I ja sam ga poslusala. Pitao me on cak i da li ja hocu napolje, kao da sam mogla onako rasrafljena i neispavana, sa dojkama punim mleka. Da, dojila sam blizance. Jos jedna moja zivotna greska.
E a onda pre dve godine sam se razvela bas na katolicki bozic, i dok se moj bivši sve u šesnaest slikao i sherovao po društvenim mrežama sa novom devojkom i budućim ženom, ja sam tako slomljena i izgubljena zasplala na komsijinom kaucu koji je u to vreme bio uz mene planirajuci da mi za par meseca iskamci neke pare na zajam. Jos je i rekao pa trebas da mi das bio sam uz tebe onda kada ti je bilo najteze. Mi sto u Srbiji imamo par hiljada evra , mi smo bogati ljudi. I zaslužili smo tako, znate, jer imamo..
E onda sam ovu prošlu provela sa bivšim dečkom kome se eto nije išlo nigde pošto eto nije imao para da izađe i da se provede onako kako on želi. Navikao je on na šou sa tim izlascima al eto sad nema. To ti je taj Beograd. Spolja gladac a unutra jadac.
I ove godine za malo da bude ista stvar ali eto nije. Idem čisto da promenim mada lično se ne bih smarala. Valjda su mi je ove prethodne ogadile, šta li je ne znam, ali dobro nije.
U hostelu sam sinoć imala opasnu pobunu, za malo i tuču. Imam za gosta nekog poljaka koji sedi i truje druge goste protiv migranta. Ne znam zašto valjda je lud. Tako je sav veseo i drustven i onda ti u po priče ubaci kako je ovaj Hostel dno dna, kako tu samo migranti dolaze i kako će svi dobiti neku zarazu. I svi ovi glupaci odu al niko da ga pita zašto on ostaje. Pitala sam ga da se premesti u drugi Hostel, ma jok nikako. Rezervisan čovek i platio ne pravi probleme osim što sedi i truje iz nekog razloga. Jedna Amerikanka prvi dan otišla zato što se boji zaraze. Troje nekih spanaca ne rekoše razlog ali odoše. Meni čudno sedim i pokušavam da provalim šta se dešava, kad u jednom trenutku vidim Poljaka pored dečka iz Venecuele koji nešto šapuće. U jednom trenutku lik iz Venecuele skače i kaze ja odlazim odavde. Ja ga pitam zašto, kaže ovde je puno migranta. Ja kažem stvarno ne razumem o čemu pričaš, imam 25 kreveta, sve je puno turista i od toga je 4 migranta. Sa policijskim papirima, urednih, lepo obučenih, normalnih, okupanih. Kako pun Hostel migranata ne razumem. Kaže trebala si da napišeš na sajtu da primas migrante. Ja kažem trebao si ti meni da napišeš da si rasista. Pakuje on tu stvari, već je devet uveče. Ja iz druge prelazim u treću, razboleo mi se radnik, i na sve evo Poljaka koji me pita kada će ovaj sto se kupa da završi. Stvarno ne znam. Kaže eto, njima je sve dozvoljeno. Ja kažem pa i tebi je. On kaže ali meni moja kultura ne dozvoljava da se ponašam tako. Ja kažem ali ti dozvoljava da seres o tome? Ovaj sto se spakovao tvrdi da mu fali neki peškir i ja krenula da tražim kad eto ti Poljaka da se žali kako cu ja sad deset minuta još da čistim kupatilo. Ja kažem pa ne čistim tražim peškir. On kaže hoću odmah da mi ocistis??? Ok, ali vidiš da čovek sa torbom stoji u hodniku i traži mi peškir. A eto i Italijana koji kaže da mu zovem taksi odmah pošto kasni na aerodrom. Prilazi mi jedan mali Avganistanac i pita jel mi treba pomoć. Došlo mi da sve ove ludake izbacim napolje, al ne možeš jbg. Biznis je biznis, odrasli ljudi moraju da iskuliraju. I tako pozovem ovome taksi, ovom drugom tražim peškir i ocistim taj wc, dok ludak dobacuje dezinfikuj to. Ovaj iz Venecuele skapira da sad ne može da nadje smeštaj za ng pogotovu ne po ceni koju kod mene placa. Ja pitam da ga prebacim u drugi deo hostela, da ne traži sad nego do sutra, kaže jel po istoj ceni te najjeftinije sobe. Gledam ga i zao mi ga, kažem da da. Kaže ostao bi na tom mestu tri dana, rekoh pogledacu koga mogu da isprebacujem pa to i učinim. Kaže znaš ali ta tri dana želim da dobijem za 7,5 e po noći. Kažem pa ne možeš zato što su ti dani oko ng 10 u najjeftinijoj a ti si u skupljoj sobi. ti si četvrti i peti dan rezervisao za po 4 e i zato ti je to u proseku tako. Ma jok hoće čovek po sedam evra, ima i račun što smo mu izdali. Evo ti brate račun sa bukinga, vidiš 10, 10, 10, 4, 4. Prve tri noći je po deset. Jaooo što sam strpljiva. Prodje to sve lepo kad eto ti Italijana u tri ujutro, kaže da mu popravim lampu, ne radi mu. Definitivno moram da promenim pristup i da krenem da teram te ludake u pm. Avganistanci se smorili. Sede tužni u jednom ćošku i ćute. Mislim se srećno vam momci u toj Evropi, ili gde ste već pošli. I ostadoh tužna do sada. Srećna nam svima ova nova 2017. Trebaće nam ta sreća kako smo počeli...
I na kraju sutrIdan, ja sva srećna idem negde posle 4 godine, na doček ej, poceh da se spremam u 20, kad u 21 eto ti je poruka. Laze ovaj iz noćne što smo se još pre mesec dana dogovorili da radi za duplu dnevnicu za 🆖 da mu nije dobro i da neće doći. Propade uplata, propade NG, propade sve. Skidaj haljinu, skidaj šminku, skidaj osmeh. Hostel pun, moram da dezuram. Pa ti budi privatnik u Srbiji.
Ujutro prvi januar, sve tiho, lepo svi spavaju al ne spava Maja. Dobila sam temperaturu i morala da vozim decu kod lekara na kontrolu. Oni su naravno već bili bolesni od ranije. Na sve to mi ispred Doma zdravlja stane auto i ja spustih glavu na volan i zaplakah. Al samo malo i samo kratko. Ustala sam i zvala bivšeg da dodje po svoju decu zato što su bolesni i na minusu. I na kraju vidiš kako dobro sve ispalo, nisam morala bolesna da se brinem o deci, lepo sam se odmorila celo posle podne, bivši mi procackao auto, to sad fercera. Pa jel ima lepši početak New year a?
Sledecu NG sam cekala sa blizancima od tri meseca. Moj bivsi je izasao posto je stvarno glupo da oboje sedimo kuci kad jedan moze napolje. Tako je rekao. I ja sam ga poslusala. Pitao me on cak i da li ja hocu napolje, kao da sam mogla onako rasrafljena i neispavana, sa dojkama punim mleka. Da, dojila sam blizance. Jos jedna moja zivotna greska.
E a onda pre dve godine sam se razvela bas na katolicki bozic, i dok se moj bivši sve u šesnaest slikao i sherovao po društvenim mrežama sa novom devojkom i budućim ženom, ja sam tako slomljena i izgubljena zasplala na komsijinom kaucu koji je u to vreme bio uz mene planirajuci da mi za par meseca iskamci neke pare na zajam. Jos je i rekao pa trebas da mi das bio sam uz tebe onda kada ti je bilo najteze. Mi sto u Srbiji imamo par hiljada evra , mi smo bogati ljudi. I zaslužili smo tako, znate, jer imamo..
E onda sam ovu prošlu provela sa bivšim dečkom kome se eto nije išlo nigde pošto eto nije imao para da izađe i da se provede onako kako on želi. Navikao je on na šou sa tim izlascima al eto sad nema. To ti je taj Beograd. Spolja gladac a unutra jadac.
I ove godine za malo da bude ista stvar ali eto nije. Idem čisto da promenim mada lično se ne bih smarala. Valjda su mi je ove prethodne ogadile, šta li je ne znam, ali dobro nije.
U hostelu sam sinoć imala opasnu pobunu, za malo i tuču. Imam za gosta nekog poljaka koji sedi i truje druge goste protiv migranta. Ne znam zašto valjda je lud. Tako je sav veseo i drustven i onda ti u po priče ubaci kako je ovaj Hostel dno dna, kako tu samo migranti dolaze i kako će svi dobiti neku zarazu. I svi ovi glupaci odu al niko da ga pita zašto on ostaje. Pitala sam ga da se premesti u drugi Hostel, ma jok nikako. Rezervisan čovek i platio ne pravi probleme osim što sedi i truje iz nekog razloga. Jedna Amerikanka prvi dan otišla zato što se boji zaraze. Troje nekih spanaca ne rekoše razlog ali odoše. Meni čudno sedim i pokušavam da provalim šta se dešava, kad u jednom trenutku vidim Poljaka pored dečka iz Venecuele koji nešto šapuće. U jednom trenutku lik iz Venecuele skače i kaze ja odlazim odavde. Ja ga pitam zašto, kaže ovde je puno migranta. Ja kažem stvarno ne razumem o čemu pričaš, imam 25 kreveta, sve je puno turista i od toga je 4 migranta. Sa policijskim papirima, urednih, lepo obučenih, normalnih, okupanih. Kako pun Hostel migranata ne razumem. Kaže trebala si da napišeš na sajtu da primas migrante. Ja kažem trebao si ti meni da napišeš da si rasista. Pakuje on tu stvari, već je devet uveče. Ja iz druge prelazim u treću, razboleo mi se radnik, i na sve evo Poljaka koji me pita kada će ovaj sto se kupa da završi. Stvarno ne znam. Kaže eto, njima je sve dozvoljeno. Ja kažem pa i tebi je. On kaže ali meni moja kultura ne dozvoljava da se ponašam tako. Ja kažem ali ti dozvoljava da seres o tome? Ovaj sto se spakovao tvrdi da mu fali neki peškir i ja krenula da tražim kad eto ti Poljaka da se žali kako cu ja sad deset minuta još da čistim kupatilo. Ja kažem pa ne čistim tražim peškir. On kaže hoću odmah da mi ocistis??? Ok, ali vidiš da čovek sa torbom stoji u hodniku i traži mi peškir. A eto i Italijana koji kaže da mu zovem taksi odmah pošto kasni na aerodrom. Prilazi mi jedan mali Avganistanac i pita jel mi treba pomoć. Došlo mi da sve ove ludake izbacim napolje, al ne možeš jbg. Biznis je biznis, odrasli ljudi moraju da iskuliraju. I tako pozovem ovome taksi, ovom drugom tražim peškir i ocistim taj wc, dok ludak dobacuje dezinfikuj to. Ovaj iz Venecuele skapira da sad ne može da nadje smeštaj za ng pogotovu ne po ceni koju kod mene placa. Ja pitam da ga prebacim u drugi deo hostela, da ne traži sad nego do sutra, kaže jel po istoj ceni te najjeftinije sobe. Gledam ga i zao mi ga, kažem da da. Kaže ostao bi na tom mestu tri dana, rekoh pogledacu koga mogu da isprebacujem pa to i učinim. Kaže znaš ali ta tri dana želim da dobijem za 7,5 e po noći. Kažem pa ne možeš zato što su ti dani oko ng 10 u najjeftinijoj a ti si u skupljoj sobi. ti si četvrti i peti dan rezervisao za po 4 e i zato ti je to u proseku tako. Ma jok hoće čovek po sedam evra, ima i račun što smo mu izdali. Evo ti brate račun sa bukinga, vidiš 10, 10, 10, 4, 4. Prve tri noći je po deset. Jaooo što sam strpljiva. Prodje to sve lepo kad eto ti Italijana u tri ujutro, kaže da mu popravim lampu, ne radi mu. Definitivno moram da promenim pristup i da krenem da teram te ludake u pm. Avganistanci se smorili. Sede tužni u jednom ćošku i ćute. Mislim se srećno vam momci u toj Evropi, ili gde ste već pošli. I ostadoh tužna do sada. Srećna nam svima ova nova 2017. Trebaće nam ta sreća kako smo počeli...
I na kraju sutrIdan, ja sva srećna idem negde posle 4 godine, na doček ej, poceh da se spremam u 20, kad u 21 eto ti je poruka. Laze ovaj iz noćne što smo se još pre mesec dana dogovorili da radi za duplu dnevnicu za 🆖 da mu nije dobro i da neće doći. Propade uplata, propade NG, propade sve. Skidaj haljinu, skidaj šminku, skidaj osmeh. Hostel pun, moram da dezuram. Pa ti budi privatnik u Srbiji.
Ujutro prvi januar, sve tiho, lepo svi spavaju al ne spava Maja. Dobila sam temperaturu i morala da vozim decu kod lekara na kontrolu. Oni su naravno već bili bolesni od ranije. Na sve to mi ispred Doma zdravlja stane auto i ja spustih glavu na volan i zaplakah. Al samo malo i samo kratko. Ustala sam i zvala bivšeg da dodje po svoju decu zato što su bolesni i na minusu. I na kraju vidiš kako dobro sve ispalo, nisam morala bolesna da se brinem o deci, lepo sam se odmorila celo posle podne, bivši mi procackao auto, to sad fercera. Pa jel ima lepši početak New year a?
Нема коментара:
Постави коментар