Danas sam evocirala uspomene iz mladosti pa se setih da sam jednom zaustavila turistički brod (sa oko 150 turista) zato to sam bila mamurna i nisam mogla da se ljuljam ceo dan po moru. Kapetan je popizdeo i imali smo svadju sa 150 ljudnom publikom, od oko deset min, na palubi, gde je on meni objašnjavao zašto ne mogu da sidjem s broda, a ja njemu zašto mogu. Uzeh torbu stavih na glavu i preplivah do obale. Predjoh preko nekih šuma do prve magistrale i pozvah ( koga bi drugo) Marijanci da me pokupi sa rent a car-om. Srećom pa se ne udavih, ne izgubih, ne naleteh na zmiju, manijake i td. Eto, mladost ludost šta ti je. I posle je brod izgubio sidro i svašta, a pre toga je bila luda, luda noc al to su već druge priče. I onda mi neka klinka dodje i priča kako se provela u gradu i kaze mi ne razumeš ti to. Valjda vidi u meni ovu cetrdesetogodisnju majku blizanaca, koja ne pije, ne puši i radi po ceo dan. A ne vidi onu mladu, ludu, od juce. A ja nju vidim i sada i sutra. I blago se smeskam i kažem ne razumem stvarno..
Нема коментара:
Постави коментар